ponedeljek, 24. maj 2010

Dioklecianov akvedukt ve kdaj...


Sem vam povedal čudne želje? V nekaj besedah, moram v neslovenskem* narečju napisati nekaj v spomin današnjega in jutrišnjega dne, iz nekega časa, da bom kompetenten za odločanje o vprašanjih, ki se tičejo morja. 24 let je dolga doba. Moj oče je moral v svojem času znati grško, da so ga razumeli.

Dragi prijatelji!

"Se sića li ko našega lipoga plavoga mora, u misecu ljubavi i mladosti, onako ka sićam se ja. To je vrime, kad više nigdi vaporima ne smita bura, kad u Bračkom kanalu ponekad zapuše prvi maestral, da nas na puna idra, ponese kroz Splitska vrata. Vrimena kad čovik pomisli, da ga svugdi samo srića prati. On, naš Lipi stari druže, slavia bi sutra, a iz gušta slavim i ja, lipi moji prijatelji. Još puno vode triba proteći kroz dioklecijanov akvadukt, da saznamo, kakvi so tu bili dani. Lipi, ili tužni."

Zatonilo bo sonce

* Upam, da sem prav napisal. Dolgo je že tega. op.a.


0 komentarji:

Objavite komentar